Ulazi u sadržaj pronađenih materijala, udiše im nov život, mijenja ih, nadograđuje, postavlja u novi kontekst te ih koristi za stvaranje novih istina i kadrova.
Umjetnik sugerira individualnu interpretaciju te suptilno, ne pokušavajući nametnuti konačne opcije, otvara promatraču beskonačne mogućnosti. Marko svjesno razabire svoje scenarije unutar materijala pred kojima se nalazi; ne dopuštajući da ga sadržaj samo povede, on njime manipulira stvarajući vlastite vizije.
Nazivi radova intrigantno mame te samo površno daju naslutiti što se iza njih krije. Istovremeno, oni rad pomalo uokviruju ne dopuštajući da misli izlaze iz okvira koje Tadić zadaje. Tim pristupom ovaj umjetnik od promatrača dobiva podsvjesnu koncentraciju na zamišljenu ideju.