MARKO TADIĆ

Marko Tadić strpljivo stvara svoje osobne svjetove, svaki sa svojim jedinstvenim narativom koji se odvija u formi strogih, gotovo monokromatskih kolaža ili preciznih intervencija crtežom na stare zemljopisne karte, razglednice i fotografije.

Reducirani na arhetipsku razinu, njegovi radovi izmiču jednostavnim i razumljivim objašnjenjima… baš kao što to snovi inače i čine.

Marko Tadić umjetnik je rođen u Sisku 1979. godine. Nakon studija slikarstva na Accademiji di Belle Arti u Firenci, nastavlja stvarati gostujući kao umjetnik u sklopu rezidencijalnih programa u Helsinkiju, New Yorku, Los Angelesu, Frankfurtu na Majni i Beču. Tijekom boravka u Los Angelesu, na sugestiju kolegice iz Australije i profesorice animacije, stvara svoj prvi rad u stop animaciji kojim 2008. godine osvaja Nagradu Radoslav Putar za najboljeg mladog suvremenog umjetnika.

Nakon toga nagrade se samo nastavljaju nizati pa 2010. godine prima treću nagradu na izložbi T-HT@MSU u Zagrebu, 2012. osvaja nagradu za najbolji dizajn na festivalu hrvatske animacije FHAF, a 2015. godinu dočekuje uz Nagradu Vladimir Nazor za najbolju izložbu.

Uz Tinu Gverović ovogodišnji je predstavnik Hrvatske na Venecijanskom bijenalu u kustoskoj koncepciji Branke Benčić.

Marko Tadić djeluje u polju crteža, kolaža, animacije i instalacije. Ideje gradi na poslijeratnoj utopijskoj arhitekturi i urbanizmu moderne, dok materijale za scenografske sadržaje pronalazi u starim fotografijama sa zagrebačkih buvljaka poput Hrelića ili Britanca, nacrtima neizgrađenih gradova te prostorima koji su postojali i ponovo postoje samo u Markovim radovima.

Znanstvenu fantastiku ugrađuje u pomalo zaboravljene (nestale) prostore, stvarajući nadrealne prizore s pričom koja bi lako mogla biti stvarna. Njegov crtež plovi kroz podloge kao da je oduvijek na njima postojao.

Ulazi u sadržaj pronađenih materijala, udiše im nov život, mijenja ih, nadograđuje, postavlja u novi kontekst te ih koristi za stvaranje novih istina i kadrova.

Umjetnik sugerira individualnu interpretaciju te suptilno, ne pokušavajući nametnuti konačne opcije, otvara promatraču beskonačne mogućnosti. Marko svjesno razabire svoje scenarije unutar materijala pred kojima se nalazi; ne dopuštajući da ga sadržaj samo povede, on njime manipulira stvarajući vlastite vizije.

Nazivi radova intrigantno mame te samo površno daju naslutiti što se iza njih krije. Istovremeno, oni rad pomalo uokviruju ne dopuštajući da misli izlaze iz okvira koje Tadić zadaje. Tim pristupom ovaj umjetnik od promatrača dobiva podsvjesnu koncentraciju na zamišljenu ideju.

Related Projects