Hrvatska naiva imala je svoje nadrealistične uspone i padove. Uglavnom u domovini.
U inozemstvu –uglavnom uspjehe. Iako je umjetnost često angažirana, ova vrsta slikarstva svojim temama nije podilazila nikome, niti motivima veličala podobne.
A bili su…nehotično, i angažirani i podobni. I nepodobni…kako to već ide.
Od najranijih susreta s umjetnošću fascinirana sam nadrealizmom, vjerojatno kao i mnogi početnici. U obiteljskoj biblioteci nalazila se monografija s velikim naslovom „Dali“. U početku sam mislila da se radi o enciklopedijskom ili edukativnom štivu..“Da li je moguće?“…Pa neki eksperiment..ili neobičan odgovor na obično pitanje…I da…bila sam u krivu..
Oduševljenje koje sam osjetila prilikom prvog otvaranja spomenutog naslova dovelo je do toga da završim Školu primijenjene umjetnosti, a nakon toga i Akademiju.
Slična je vrsta slučajnosti, na moju sreću, dovela do toga da u prvu kolekciju BITE ART paprenjaka bude uključen Ivan Rabuzin, a nakon toga da s ponosom mogu najaviti novu kolekciju BITE ART umjetničkih paprenjaka Ivan Večenaj.
BITE ART obraća se ljubiteljima umjetnosti, baš kao što se i meni obratila Petra. Jednoga dana Petra se susrela s BITE ART-om i skromna, baš kao što je njen djed bio, napisala je poruku:
“Poštovani, najprije čestitke na iznimno unikatnom i hvale vrijednom projektu ali ujedno i suveniru Hrvatske! S druge strane računala je Petra…nasljednica i voditeljica zajedno sa obitelji blaga Ivana Večenaja-jednog od najutjecajnijih slikara naivaca Hlebinske podravske škole .
U planu sam otvaranja gift shopa naše galerije a ponukana Vašom idejom paprenjaka uz magnete reproduciranih slikara, vidjela sam da u kolekciji imate i Ivana Rabuzina sa kojim je moj djed obišao cijelu Europu kada je naivna umjetnost još predstavljala i bila ponos tadašnje države. Da ne duljim, zanima me postoji li mogućnost za suradnju…“
Time su se ostvarila moja maštanja o tome da zajedno radimo na promoviranju umjetnosti, kroz mali i skromni proizvod s velikom željom za dalje..naravno BITE ART Umjetnička poslastica.
Sljedeći korak je bio put pod noge i pravac Gola (mjesto je dobilo ime po rodama jer u najmanju ruku može konkurirati Čigoču, a „gola“ na mađarskom znači upravo roda).
Dočekuje nas Mladen Večenaj – sin slavnog slikara, i sam slikar po uzoru na oca. Skroman i drag. Prije svega drag, drag, čovjek koji nam s velikom ljubavlju priča o ostavštini svoga oca dok nas provodi kroz pomno čuvanu zbirku djela izloženih u galeriji koja se nalazi ispod očevog ateliera.
Ovo ludo nadrealistično slikarstvo budi maštu na svakom koraku, velika djela velikih dimenzija nalaze se upravo ovdje – u Goli. Umjetnik ih naime nije htio sva rasprodati nego mu je bila želja da nešto ostane upravo ovdje odakle je potekao i gdje su nastala.
Kakva je to samo pljuska u lice današnjem lovu na kapital! Da, ovdje ne samo da možete vidjeti neka od kapitalnih Večenajevih slika, nego će vas njegov sin provesti kroz život jednog istinskog ljubitelja umjetnosti i ispričati vam sve što zna. Samo pitajte!
Dapače! Iskrena ljubav prema očevoj ostavštini osjeća se na svakom koraku. Ali opet skromno. Ljudski. Baš kao što i treba biti.
Uživali smo u svakom trenutku, prateći priču o ljubavi prema umjetnosti koja se ovdje prenosi generacijama. I onda na kraju…na kraju velebne galerije sa škripavim podom dolazimo u atelier…
Relativno mali prostor Večenajeve intime…Na stolu su još ostaci uljanih boja, korišteni kistovi i slikareve naočale..Ovdje možete osjetiti tu strast prema materiji i svemu onome o čemu je govorio kroz svoja velika djela.
Na skroman, ali veliki način. Ludi nadrealizam Večenajevih slika prožima se kroz svaku dlaku na tijelu. Mladen nam govori o očevim zapisima kojih su puni ormari. Otac je naime bilježio život s velikom strašću na svim dostupnim medijima.
Zaljubljenik u život i smrt! Nadrealist! NAD-REALIST! Oduševio nas je Ivan Večenaj – kao što sam sigurna da će oduševiti i vas. Zagrizite u njegvu umjetnost – bukvalno i metaforički.
Sigurna sam da nećete požaliti. Veliki ljudi su to!
