“Zagreb, volim te” rekao je kao od majke rođen Tom Gotovac 13. studenog 1981., dok je većina prolaznika ostala u čudu promatrajući što se to događa na Ilici.
I mi smo poput Gotovca poželjeli reći Zagrebu “Volim te” pa smo se 25. listopada 2019. obratili umjetnici Tei Jurišić i Dig Studiu kako bismo to napravili onako kako i inače radimo – u suradnji s vrhunskim umjetnicima.
Naime, Tea nije bila naš slučajni odabir. Ova se domaća ilustratorica svjetskog glasa rado bavi tradicijom i običajima u našim krajevima, a njene su ilustracije često intrigantne i višeslojne, baš kao Zagreb i baš kao BITE Zagreb, naš destinacijski suvenir. Možete ih satima promatrati i uvijek otkriti nešto novo.
Tijekom rada na projektu, otkrili smo puno crtica o Zagrebu koje želimo podijeliti s vama.
Na primjer, Zagreb je abecedno posljednji glavni grad na svijetu? Također je jedan od gradova s najviše muzeja po metru kvadratnom. A navodno i najviše kafića po glavi stanovnika. U svakom slučaju, zabave ne nedostaje..
BITE Zagreb i krenimo redom 😉
1. MAMUT
Prije otprilike 20 000 godina Frankopanskom ulicom u Zagrebu šetao se gorostasni mamut (mammuthus primigenius).
Kako to znamo?
Pa prilikom kopanja temelja za zgradu kina Helios 1913. godine pronađena je bedrena kost mamuta. Tim povodom u predvorju kazališta bila je postavljena brončana skulptura koju su glumci koristili kao amajliju. Toliko su je hvatali za kljovu da je s vremenom izblijedjela, a 2015. izrađena je nova i postavljena na današnju lokaciju na ulazu u kazalište i van dosega glumačkih ruku.
Bivši ravnatelj Gavelle Krešo Dolenčić kao posvetu moćnoj životinji nazvao je malu scenu kazališta – scena “Mamut”.
Scena službeno više ne postoji, no ta lokacija unutar kazališta još uvijek se među zaposlenicima naziva “Mamut”.
& MAMUTICA
Ono što vjerojatno znate je da se jedna od najpoznatijih zagrebačkih građevina i najveća stambena zgrada u Hrvatskoj zove “Mamutica”.
A znate li zašto je izgrađena tako golema?
Urbanist Miroslav Kollenz htio je veći dio naselja Travno ostaviti zelenilu, parkovima i livadama. Kako bi to postigao 1974. odlučio je projektirati golemu 19 katova visoku i 250 metara dugu zgradu koja će biti okružena zelenilom.
U njoj i dan danas živi oko 5.000 stanara. Ono što je možda manje poznato je da se prema urbanističkom planu Kollenza, “Mamutica” trebala zvati “Tratinčica”.
U konačnici, sami su joj stanari dali prikladnije ime. “Mamutica”.
2. KIP BANA JOSIPA JELAČIĆA
Jeste li znali da je ban Josip Jelačić himself imao priliku šetati po vlastitom trgu?
Iako to nije bilo baš uobičajeno, Trg bana Jelačića nazvan je njegovim imenom dok je ban još bio živ. Spomenik je postavljen na trg 1866. godine, a u početku je bio okrenut prema sjeveru, točnije banova sablja navodno je bila uperena prema Mađarskoj.
No, to nije baš posve točno.
Suprotno uvriježenom mišljenju, spomenik je tako postavljen da bi bio okrenut prema dijelu grada koji je tada bio najnaseljeniji, to su bili Gradec i Kaptol. Otada je kip bana Josipa Jelačića prošao turbulentan put, od uklanjanja do njegovog ponovnog postavljanja na trg 1990. godine s pogledom na jug.
Zanimljivo je i da je jedna od ideja pristiglih na natječaj za njegovo ponovno postavljanje na glavni zagrebački trg bila rotirajući (disco) ban.
3. USPINJAČA – ZAPINJAČA
Kada je javni prijevoz u pitanju, Uspinjača je najstarije javno pogonsko prijevozno sredstvo u Zagrebu.
U početku se pokretala na parni pogon, a kasnije električni. Molbu za njenu izgradnju je 1888. godine podnio građevinski poduzetnik David Vilim Klein, a potvrdni odgovor poglavarstva dobio za samo dva dana!
Puštena je u promet već 1890., no mnogobrojni kvarovi onemogućili su njezino redovno prometovanje pa su je Zagrepčani posprdno zvali “Zapinjača”. Više puta obnavljana, Uspinjača je danas zaštićeni spomenik kulture koji redovito prometuje od 1974. Vožnja u Uspinjači, uz najveću dopuštenu brzinu od 1.5 metra po sekundi, traje 64 sekunde. Ukupna duljina tračnica iznosi 66 metara što zagrebačku Uspinjaču čini najkraćom na svijetu koja se koristi za prijevoz putnika.
Eto, možemo reći da smo u nečem – najkraći. 😉
4. GRIČKI TOP
Mogli bismo reći da jednostavno volimo pucanje u prazno. Recimo, jedan od zaštitnih znakova grada, Grički top, koji danas svakog dana puca s prozora kule Lotrščak, prvi put se oglasio na Novu godinu 1877. s prozora Meteorološkog zavoda na Griču. Njegov zadatak bio je da se po njemu mogu ravnati zvonari svih gradskih crkava. Nakon početka Prvog svjetskog rata 1914. godine prestao je pucati jer se štedio barut, a i dijelom zbog toga što se smatralo da je to zastarjeli način određivanja točnog vremena. Grički top obnovljen je sredinom 20-ih godina prošlog stoljeća i premješten u kulu Lotrščak. Nije zanimljivost o Gričkom topu, ali je top ideja – za sve one koji njegov “BUM” ne čuju uživo, mogu na Facebooku zapratiti stranicu “Grički top” na kojoj se svaki dan bez iznimke, točno u podne, objavljuje status sa samo tri slova “BUM!” Prati je 20 000 ljudi.
A Grički top i njegov BUM našli su se naravno i na suveniru BITE Zagreb.
5. NAŽIGAČ
Penjemo se na Gornji grad.
Romantično mjesto za mnoge… Što zbog arhitekture, što zbog bajkovitih plinskih svjetiljki koje i dan danas svakodnevno ručno pale zagrebački nažigači. Čine to već punih 160 godina na Gornjem gradu, Opatovini i Kaptolu.
Po posljednjim podacima, ima ih 248, a ispod svake od njih možete uočiti njezin broj. No, ti brojevi nisu navedeni prema nikakvom određenom slijedu i zato ako želite zakazati čvenk ispod lampe broj 100, morat ćete se solidno potruditi da pronađete osobu koja vas tamo čeka, baš kao i motiv nažigača na omotu suvenira BITE Zagreb.
I zanimljivost za kraj – mala ulica pored Gradske skupštine nema električnu rasvjetu već je u potpunosti osvijetljena plinskim lanternama.
6. TKALČA – ULICA CRVENIH SVJETILJKI
Znate onu staru “Kad jednom smrkne, drugom svane”?
Priču o zalascima i svitanjima priča nam jedna od najposjećenijih zagrebačkih ulica, nekada i sada. Tkalča je bila i ostala ulica koja simbolizira zabavu i noćni život. Pored zgrade u kojoj se nalazilo bludilište gorile bi crvene svjetiljke, a prozori bi bili zatamnjeni s vanjske strane.
Dok je Tkalča bila zagrebački Red-light district, najpoznatije bludilište se nalazilo u zgradi današnjeg Državnog ureda za reviziju. Ime ovoga kupleraja bilo je “Zlatna kuna”. Tu su radile odabrane dame za najbiraniju klijentelu. Cijena usluga bila je vrlo visoka (pola mjesečne policijske plaće) pa su si ovakvu zabavu mogli priuštiti samo oni dubokog džepa.
1899. godine Gradsko poglavarstvo donijelo je i “Bludilišni pravilnik” koji je regulirao prava djelatnica u ovoj branši. Madame je morala biti starija od 30 godina, djevojke od 17. Bilo je zabranjeno postojanje “priljubnika” tadašnjim rječnikom “svodnika”, a radne dozvole su se izdavale na tri mjeseca nakon liječničkog pregleda i dokaza o nepostojanju spolne bolesti.
Danas nas na njih podsjeća skulptura koja se nalazi ispred popularnog zagrebačkog okupljališta Melin. “Ženu na prozoru” 1991. godine izradila je Vera Dajht-Kralj kao simbol ‘noćnim damama’ koje su čekale mušterije na svojim prozorima u Tkalčićevoj ulici. Točnije, na prozorima ste ih rijetko mogli vidjeti. Naime, signal je li dama slobodna ili zauzeta bila je figura psa. Pas koji stoji uspravno slao je poruku da je dama slobodna, a pas koji je ležao poručivao je da je dama zauzeta.
A sada slijedi priča o jednom puno pristojnijem psu…
7. GRADJEVNI PAS PLUTO
1899. godine započela je izgradnja Prve hrvatske štedionice, današnjeg Oktogona, čije se gradilište nalazilo nad koritom potoka. Jednoga dana radnicima na gradilištu pojavila se ova sasvim posebna pseća njuška – mršavi mješanac koji se od prvog dana ponašao kao njihov prijatelj i čuvar gradilišta. Nazvali su ga Pluto, zavoljeli ga i prihvatili, a on im je pravio društvo i čuvao gradilište.
Nažalost, pred sam kraj gradnje, ubili su ga kradljivci građevinskog materijala. U spomen na svog prijatelja, radnici su s arhitektom Josipom pl. Vancašem, izradili spomenik svom prijatelju. On se do 2013. godine nalazio u dvorištu Oktogona da bi ga na inicijativu Ivana Brnčića, administratora Facebook grupe “Zakaj volim Zagreb” i autora Purgerskog rječnika, zasluženo postavili na fasadu u Bogovićevoj ulici gdje ima odličan pogled na dinamičnu zagrebačku promenadu.
8. PRIZEMLJENO SUNCE I SUNČEV SUSTAV
Zagreb je grad velikih, nažalost često i prizemljenih umjetnika. Baš poput velikog Ivana Kožarića koji je svoju skulpturu “Prizemljeno Sunce” prizemljio 1971. Napravio je to u pješačkom trokutu ispred HNK i to bez dozvole grada, što je vrlo brzo rezultiralo njezinim uklanjanjem. Srećom, od 1994. Kožarićevo Sunce legalno sja u središtu Bogovićeve. No, ne samo ono! Naime, umjetnik Davor Preis 2004. je u odnosu na “Prizemljeno Sunce” postavio i ostale planete Sunčevog sustava pozicijom, veličinom i udaljenošću proporcionale “Prizemljenom Suncu”.
Jeste li ih možda uočili?
Ako niste, toplo preporučamo da se bacite u potragu. Možete započeti kod Merkura u Margaretskoj, Venere na glavnom trgu ili… kojim god želite redosljedom.
9. HENDRIXOV MOST
Najstariji most u Zagrebu koji je još uvijek u funkciji izgrađen je 1862.godine, a 30-ih godina prošlog stoljeća rekonstruiran je kao 306 metara dug čelični most s najvećim lukom u Europi. Ovaj “Zeleni most” u urbanom rječniku postaje “Hendrixov most” kada je po prvi puta na mostu osvanuo veliki upečatljivi crveni grafit “HENDRIX”. Taj natpis je grad nebrojeno puta pokušao ukloniti, no očito – bezuspješno.
Prema urbanoj legendi, članovi nepoznatog zagrebačkog benda kreatori su originalnog natpisa koji su uz pomoć dvije spojene metle i kante crvene boje na mostu ispisali prezime svog idola. Dečki su godinama, kad god bi natpis bio prebojan, vrijedno obnavljali grafit. Most je tako postao simbolom otpora građana što je u konačnici nagnalo gradsku vlast da razmisli o tome da ga i službeno preimenuje u Hendrixov most. I ne samo to! Na 50. godišnjicu Hendrixovog debitantskog albuma “Are You Experienced” dizajner svjetla Dean Skira ukrasio je most šarenim svjetlima i velikim svjetlećim natpisom “Hendrix”. Svjetla su bila sinkronizirana s prolaskom vlakova stvarajući tako doista poseban doživljaj.
Očekivano, ovo je bio jedan od prvih motiva koje smo odlučili uvrstiti u suvenir BITE Zagreb.
10. MEŠTROVIĆEV PAVILJON
Današnji Dom hrvatskih likovnih umjetnika ima više nego zanimljivu povijest. Zgrada koju je slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović zamislio kao Dom likovnih umjetnosti, od 1938. do danas prošla je, pa… sve i svašta.
Od džamije s tri minareta za vrijeme zloglasne NDH, zbog čega se u gradskom žargonu i dan danas često naziva “džamija”, do Muzeja revolucije kako je zvana nakon Drugog svjetskog rata. U vrijeme kada je izgrađen Meštrovićev paviljon bio je jedinstven izložbeni prostor u Europi i svijetu, sve do kružnog tlocrta privatnog muzeja Solomona Guggenheima u New Yorku.
Meštrovićev paviljon svakako spada u najistaknutije kružne građevine 20. stoljeća pa nije bilo teško donijeti odluku da se upravo ovaj Dom hrvatskih likovnih umjetnika pojavi i kao motiv na našim BITE Zagreb paprenjacima.
TOM GOTOVAC i OTISAK
I papar na kraju….
Tom Gotovac i zlatnom bojom uokvireni otisci stopala pred Ilicom 8 podsjećaju nas na njega i njegov čin, koji su zahvaljujući Emilu Matešiću ostali kao trajni podsjetnik na ljubav prema Zagrebu.
U opisu piše: “Umjetnik Tomislav Gotovac na ovom je mjestu 13. 11. 1981. izveo performance ‘Zagreb, volim te!’.”
Hvala ti, Tom! Sve znamo.
Ove zagrebačke priče i još puno toga zapakirali smo u kutijicu koja se pretvara u tanjurić za posluživanje. Naš hedonistički BITE Zagreb paprenjak uranja glavu u šalicu kave, skija po rijeci Savi i puca po kreativnim šavovima kao Kula Lotrščak.
Zagrizite Zagreb, grad s karakterom. Naš beli, plavi Zagreb grad.
