Obožavam putovanja!
Dosta sam putovala po inozemstvu, a našu malu Hrvatsku sam doista proputovala uzduž i poprijeko.
Gotovo da nema mjesta gdje nisam bila. I sa svakog nosim uspomene. U sjećanju, ali i u nekom drugom obliku. Magnet, artefakt, majica.. Draga mjesta volim pamtiti što duže.
I nisam ni prva ni zadnja – još kao lovci i sakupljači, ljudi su od davnina ukrašavali zidove svojih špilja i iscrtavali kamenčiće, rezbarili. Pisanje i risanje su bili prvi mediji koje su koristili u svrhu pohrane i prizivanja sjećanja. Svaki takav predmet ima svoju pojedinačnu priču.
U doba Egipta, Grčke i Rima, u mjestima poput Aleksandrije, razvila se svojevrsna industrija takvih drangulija – ofarbanih ćupova i posrebrenih lanaca. Paprenjaka koliko mi je poznato nije bilo 😉.
Google kaže kako se situacija sa suvenirima otela kontroli kada su krenula prva hodočašća u Svetu zemlju.
Puno prije razvoja turizma, u klasičnom smislu riječi, ljudi su uglavnom putovali da bi posjetili neko važno duhovno mjesto, iliti hodočastili.
Uglavnom su dolaskom na mjesta u kojima je Isus boravio, htjeli sa sobom odnijeti nekakvu relikviju, kao dokaz da su ispunili hodočašće.
Tako je po predaji jeruzalemska kapelica Uzašašća sadržavala Isusove otiske stopala, te su hodočasnici malo po malo iskopali rupu, uzimajući grumene zemlje i prašine. Čuvari kapelice su morali svako malo navažati frišku zemlju radi toga.
S vremenom su znatiželja i želja za odmorom prevazišli hodočašće kao glavni motiv putovanja, te se utoliko i namjera skupljanja suvenira promijenila. Više se oni nisu nabavljali zbog štovanja ili pobožnosti, već zbog estetike, pokazivanja gdje smo bili, i lijepe uspomene.
U suvremenom svijetu nije ništa drugačije s primjerice majicom koju je neki nogometaš sam nosio i potom potpisao. Za obožavatelje ta majica kao da sadrži njegovu suštinu, koja se može prenijeti dodirom.
Suveniri, iako sitnice, imaju važnu ulogu u predstavljanju duha mjesta, izražavanju kulturne baštine i kao promotori turizma.
Svoje uporište suveniri nalaze u sjećanjima, odakle potječu. Vid, okus, njuh, dodir i sluh, kao ljudska osjetila, reagiraju na vanjske podražaje.
Drugim riječima možda se nećete tako brzo sjetiti povijesno-kultorološkog konteksta neke lokacije na kojoj ste bili, no upamtiti ćete ugodnu večer uz dobar prošek, koji ste kupili i kao poklon za prijatelje.
Tako pohranjeni suveniri u sjećanju, jednom aktivirani, prizvani su na površinu.
Primjerice, snježna kugla na mojoj polici – čini se bezvrijedna, ali nije. Zato što me podsjeća na prekrasan trenutak. Takva naizgled beznačajna stvarčica može doći u raznim oblicima: stvar, fotografija, video, pjesma, crtež, spomenar, itd.
U kontekstu kulturne baštine, suveniri se pojavljuju kao neoizostavni dio detaljno isplanirane strategije nekog lokaliteta.
Posebnost i unikatnost su danas, u našem kompetitivnom tržištu, od iznimne važnosti. Dobri suveniri, svojim dizajnom i estetikom, promoviraju identitet dotičnog lokaliteta i doprinose njegovom imidžu.
Zato smo stvorili BITE ART, ne bi li ispričali jednu prekrasnu priču o našem gradu i našoj Lijepoj Našoj. I ne samo to, ne želimo da itko uzima grumene zemlje iz Hrvatske, dosta su nas krali i ovak i onak 😛 .